- Piše: Goran Šćekić

Preuzimanjem odgovornosti u upravljanju državom, nove demokratske snage krenule su sa postavljanjem novih, „stručnih kadrova”, bar se tako čini.

Logično je kao svuda u svijetu da pobjednici na parlamentarnim izborima vladaju državom.

Pad prethodnog režima jeste iznenadan, ali opet očekivan.

Ako pravimo analizu njihove propasti i pada, tu postoji više razloga i činjenica.

Dakle prethodni režim nije pao samo zbog donošenja nakaradnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Korupcija i kriminal su potpuno zavladali u svim porama društva prethodne vlasti.

Ali jedan od glavnih razloga njihovog pada jesu zapravo politička zapošljavanja, najviše po dubini. Posao su mogli dobiti samo građani Crne Gore koji su bili članovi vladajućih partija i njihovih porodica, dok su svi ostali bili nezaposleni.

Politizacija društva bila je toliko snažna da je i rad s metlom zahtijevao partijsku pripadnost (DPS, SD, BS, SDP...)

Ovakav stav i ponašanje prethodnog režima bili su fatalni po njih i doprinijeli su padu s vlasti.

Zato greške prethodnog režima ni u kom slučaju ne smije ponoviti nova pobjednička koalicija.

Politički program pobjednika na poslednjim parlamentarnim izborima podrazumijevao je pravo na rad i zaposlenje bez političke pripadnosti.

Potpisnici sporazuma pobjedničke koalicije počeli su s podjelom resora vlasti u svim pravcima, po dubini, širini, visini i konačno u daljini.

U ispalitizovanoj Crnoj Gori podjele upravljanja u novoj vlasti nisu mogle proći bez političkih partija. Bilo je tu kritika, optužbi, ali i poneka pohvala.

Najglasnije kritike stizale su od partija propalog, kriminalnog i ispolitizovanog prethodnog režima.

Oni su pored zapošljavanja porodice, rodbine, kumova, uspjeli čak i sportske klubove da učlane u svoje partije, a naročito reprezentacije u svim sportovima.(Pa se čude za koga narod navija).

Zdrava kritika poželjna je u svakom demokratskom društvu, tako i ovoj novoj vlasti.

U novoj raspodjeli funkcija ne može sve biti idealno, naročito ako preuzimate u nasledstvo stare navike i običaje upravljanja državom.

Za početak, neka zapošljavanja i postavljenja zaista jesu politička i ne idu u pravcu demokratskih procesa i promjena koje su tražili građani Crne Gore.

Ali moramo znati da je ovo ipak početak i tiho prilagođavanje novim standardima.

Javni konkursi bez političkog i partijskog zapošljavanja jesu ideali za koje smo se svi borili. Ali moramo napomenuti, na tim „slobodnim” konkursima najbolje kvalifikacije što se tiče diploma imali bi kadrovi propalog kriminalnog režima.

Njima su partija i država omogućavali školovanje i kupovinu najviših diploma čak i doktorata, sve o trošku građana Crne Gore.

Samo takvi kadrovi bi svojim kvalifikacijama pobjeđivali na „slobodnim” konkursima, tako da bi korupcija i kriminal imali kontinuitet prethodnog režima.

Zato, bez obzira na pojedine poteze nove vlasti koji nisu baš tako popularni, moramo priznati da ona polako ali sigurno ide u pravcu demokratizacije Crne Gore za razliku od prethodnog, kriminalnog režima koji je uništio duhovno i materijalno biće svakog poštenog građanina.

---